Ideja za porodični biznis – proizvodnja briketa!

U vreme kada je nezaposlenost velika, svi se okreću alternativnim rešenjima i pokušajima samozapošljavanja. Oni koji pak imaju neka novčana sredstva nisu sigurni u šta da investiraju i čega nedostaje na tržištu. Kako su čovekove najbitnije potrebe: hrana, sklonište i toplota uvek je pametno investirati u neku od ovih oblasti. Energenti, pogotovo oni namenjeni grejanju svakako spadaju u osnovne čovekove potrebe pa će za njih uvek biti kupaca. Zato vam predstavljamo zašto je pametno krenuti sa proizvodnjom briketa i prikazujemo vam računicu koja stoji iza ovog izuzetno unosnog posla.

investment-1

Ukoliko niste upoznati i ne znate šta je briket preporučujemo vam da pročitate naš tekst Grejanje na briket? Šta je zapravo briket?

Svake godine ogromne količine biljnog otpada i ostataka ostane neiskorišćene i jednostavno propadne. Počev od stolarskih radionica i pilana koje ipaju velike količine piljaka i piljevine preko raznih žitnih ostataka recimo u Vojvodini. Zamislite koliko kukuruzovine, sojine slame, i sličnih ostataka ostane na njivama neiskorišćeno da trune i propada. Neki će reći da se prilikom oranja od tih ostataka napravi biljno djubrivo koje hrani njivu za sledeću godinu. To je tačno, medjutim, to su zanemarljive količine djubriva koje se na taj način dobiju a svi prilikom sejanja svakako već bacaju i veštačko djubrivo. Medjutim ukoliko bi se ti ostaci prikupili i iskoristili kao sirovina za proizvodnju briketa, značajno bi profitirali i zaradili. Upravo gore navedeni, kao i razni drugi ostaci biljnog porekla poput trske, sena, deteline i slično, glavna su sirovina za proizvodnju briketa. Da li možete da se setite još nekog posla gde od otpada koji je praktično besplatan ili zanemarljivo jeftin dobijate proizvod koji ima tržišnu cenu i za kojim ima potražnje?

Jedna tona briketa menja 3-4 kubika drva. Briket je kompaktan, a opet kalorijski ima veću vrednost od drveta, pa će za skladištenje trebati značajno manje prostora. Takodje priket se najčešće pakuje i prodaje u džakovima, pa je sve više onih koji ne prave veliki lager energenata za čitavu zimu neko češće kupuju po par džakova briketa u zavisnosti od svojih potreba. Takodje briketi su odmah nakon kupovine spremni za upotrebu, nema sečenja i cepanja. Sve su ovo krajnjim kupcima jako privlačne karakteristike. ako tome dodamo da briket možete sagorevati u bilo kojoj peći ili kotlu na čvrsta goriva, a da je u Srbiji veliki broj takvih, jasno je da je tržište za briket ogromno.

Svedoci smo da je svake godine sve teže doći do drveta i uglja, kao i da cena ovihenergenata raste iz godine u godinu. Briket je odlična zamena za ove energente, ima veću kalorijsku vrednost, a ljudi koji su se do sada grejali na čvrsta goriva moći će bez ikakvih dodatnih ulaganja da predju na briket.

Šta je potrebno za proizvodnju briketa?

Za proizvodnju briketa neophodna vam je briketirka (briket presa). Briketirka kompresuje biljne ostatke pod visokim pritiskom i na izlazu dobijate kompakta briket. Pored briket prese potreban vam je i mlin koji ce da priprema odnosno da usitni biljne ostatke za kasnije kompresovanje u briketirci. I jedna traka za lakši unos materijala u mlin. Što se tiče mehanizacije to je to.

Zatim vam je potrebna sirovina. Kao što je gore navedeno – sirovine ima na pretek. Ukoliko imate svoju stolarsku radionicu, pilanu, ili ste poljoprivrednik onda i sami imate sirovine. Ukoliko nemate svoju sirovinu, lako i jeftino je možete nabaviti pošto je reč o otpadu sa kojim ljudi najčešće ne zaju šta da rade. Može se koristiti samo jedna sirovina ili miksovati po želji. Ono što je bitno je da sirovina bude suva idealno oko 10% vlažnosti, a što manje to bolje. Kako bi briket bio čist i bez štetnih materija prilikom sagorevanja, ne dodaje se nikakav lepak niti aditiv, već se sirovina samo zagreva i kompresuje. Ukoliko u briketirku ubacite tonu sirovine dobićete približno tonu briketa, zanemarljiva količina vode ispari prilikom procesa zagrevanja.

I na kraju potrebna su vam dva radnika, jedan koji će da ubacuje sirovinu na trakaku i drugi koji će pakovati gotove brikete.

Kakva je računica?

Što se računice tiče uzmimo na primer kompletnu liniju za briketiranje 150kg/h koja košta 15500 EUR + PDV(3100 EUR). Ova briketirka za 8h proizvede tonu briketa. Tona briketa košta 16000 RSD. Ukoliko imate svoju sirovinu onda vas tona slame košta recimo 1000 RSD. I na kraju tu su troškovi stuje, za 8h rada briketirka potroši 136 kWh što košta 680 RSD. Kada sve saberemo i oduzmemo dobijemo sledeće: vrednost tone briketa 16000 RSD, ukupni troškovi 1680 RSD, i kada od vrednosti briketa oduzmemo troškove dobijemo profit od 14320 RSD po toni briketa odnosno za 8h rada. Ukoliko ovo pomnožimo sa recimo 22 radna dana u mesecu dobijemo 315040 RSD. Ovim tempom kompletnu briketirku otplaćujete za 7 meseci.

Ukoliko uvedete recimo rad u dve smene i bri ketirka radi 16h na dan duplo brže ćete je otplatiti.

Kao što vidite briketi su vrlo unosan posao, izuzetno pogodan za ljude koji se bave poljoprivredom ili imaju svoje stolarske radnje i pilane recimo. Oni sa briketirkom zatvaraju krug i umesto otpada stvaraju novi proizvod a samim time i novu vrednost i profit.

Grejanje na briket? Šta je zapravo briket?

Ogrev je jedan od najbitnijih energenata i svake zime značajan deo kućnog budžeta ode na grejanje. Ukoliko niste priključeni na gradski toplovod, svake godine se pitate na šta se grejati ove zime? Grejati se mora, a u moru raznih energenata drva, uglja, peleta, struje, plina pojavljuje se i briket koji ćemo vam u nastavku teksta detaljnije prezentovati.
briketi

Briket je čvrst energent biljnog porekla. Briket se može praviti od raznih biljnih ostataka i otpada biljnog porekla. Pa tako za proizvodnju briketa može poslužiti: žitna slama, seno, detelina, trska, sojina slama, kukuruzovina, drveni piljci, piljevina… Proces proizvodnje se sastoji od usitnjavanja sirovine a zatim njenog kompresovanja pod visokim pritiskom kako bi se dobio kompaktan briket koji po izgledu podseća na ogrevno drvo. Jedan kubik briketa menja 3-4 kubika ogrevnog drveta.

Ljudi često mešaju briket i pelet…U principu proizvode se od biljnih ostataka i imaju dosta sličnosti, ali u poredjenju ova dva energenta veliku prednost ima briket. Briket je veći i kompaktniji, dok je pelet sitan. Zamislite recimo da uzmete kubni metar bukve i da se grejete na njega, a sada zamislite da kupite isti taj kubik bukve i da od njega napravite cackalice. Grejanjem na cepanice od bukve će vas zagrejati dobro i to će trajati dugo dok će kubni metar čačkalica od bukve jako brzo izgoreti. Iako će oni imati istu energetsku vrednost, čačkalice će jednostavno prebrzo izgoreti. Ista je situacija sa briketom i peletom, briket neuporedivo ravnomernije i u dužem vremenskom periodu oslobadja energiju za razliku od peleta koji jednostavno brzo izgori. Druga velika prednost briketa u odnosu na pelet je što van ne treba specijalizovana peć za sagorevanje. Briket ćete moći da sagorevate u bilo kojoj peći ili kotlu na čvrsta goriva. Više o poredjenju briketa i peleta možete pročitati u našem blogu…

Briket je pre svega alternativa za čvrsta goriva poput drva ili uglja. Svi oni koji imaju neku peć ili kotao u kojima mogu da se segoreva neki od ova dva energenta imaju sve što je potrebno za grejanje na briket. dakle briket ne zahteva nikakvu specijalnu peć niti kotao, može se koristiti bilo koja peć na čvrsto gorivo. Ukoliko poredimo kalorijku vrednost briketa sa ostalim čvrstim gorivima briket ima veću kalorijsku vrednost od najkvalitetnijeg uglja. Ono što je takodje jako bitno napomenuti je da je briket po dimenzijama manji a sabijeniji i kalorijski vredniji od drveta i uglja, pa vam je potrebno manje prostora za skladištenje.

Sto se tiče energetske vrednosti kada se poredi sa drvetom i ugljem, jedna tona briketa otpriike menja 3-4 kubika suvog drveta ili 1100kg sušenih vreoca (vrsta uglja).

Briket takodje ima i niz drugih prednosti u odnosu na druga čvrsta goriva kao na primer odsustvo štetnih gasova prilikom sagorevanja (neuporedivo menje nego recimo prilikom sagorevanja uglja oko 100x manje), zatim mala količina lebdećeg praha što ga čini pogodnim za sagorevanje u kaminima na primer, nema potrebe da se seče i cepa poput drva dovoljno je uneti džak sa briketima u skladište, zatim mala količina otpada (briket je jako kompaktan pa će ostati jako malo izdrobljenog materijala), briket se pravi od otpadnih materijala što znači da je to zapravo eko gorivo pa njegovom upotrebom podstičete zaštitu životne sredine.

Iz priloženog se vidi da je briket jedan jako zanimljiv energent koji će u budućnosti biti sve zastupljeniji. Treba ozbiljno uzeti u razmatranje ovaj energent prilikom nabavke ogreva za sledeću zimu.

Cedjenje ulja iz uljarica. Koliko se ulja dobija prilikom hladnog cedjenja i šta raditi sa ostatkom?

Usled sve nestabilnijeg tržišta te sve nižih otkupnih cena, poljoprivrednici su primorani da traže alternative kako bi napravili profit. Kao jedan od načina za uvećanje profita tu je cedjenje ulja iz uljarica i korišćenje ostatka kao proteinske pogače za stočnu ishranu. Ovo će Vam obezbediti značajno veću zaradu nego da samo prodate sirove uljarice.

Kada iscedite uljarice u presi za cedjenje ulja, dobijate biljno ulje koje možete skoristiti kao osnovnu sirovinu za proizvodnju biodizela i proteinsku pogaču koja se koristi u stočnoj ishrani. U zavisnosti koju uljaricu cedite dobijaju se različite količine biljnog ulja i proteinske pogače. Proteinska pogača je odlična za stočnu ishranu jer je životinje bolje vare i brže napreduju nego da ih hranite sa sirovim uljaricama, jer životinje nisu sposobne da obrade ulje koje se nalazi u njima pa ga vi praktično bacate. Ukoliko uljarice obradite, i izdvojite ulje iz njih, životinje će u proteinskoj pogači imati odlično hranivo dok cete biljno ulje moći da napravite biodizel od njega.

sunflowers-1460824_1920

U slučaju da se odlučite da cedite ulje iz suncokreta, dobićete izmedju 35-40% ulja a ostatak ostaje u obliku proteinske pogače. Tako na primer ukoliko uzmete da cedite ulje iz 1000kg suncokreta, dobićete 350-400 litara ulja i 600-650kg proteinske pogače. Ulje se može iskoristiti za proizvodnju biodizela kao osnovna sirovina,dok je dobijana proteinska pogača odlična za stočnu ishranu. Suncokretova pogača ima 28-33% proteina u sebi.

Što se tiče računice, ove godine otkupna cena suncokreta bila je 37RSD po kg, dakle za 1000kg dobili bi 37000RSD. Kada iscedite ulje dobijete recimo 350 litara ulja i 650kg proteinske pogače. Suncokretova proteinska pogača košta takodje 37RSD, pa bi recimo prodajom 650kg suncokretove proteinske pogače zaradili 24050RSD. Ostaje vam 350 litara ulja za proizvodnju biodizela potrebno vam je da uložite 20RSD po litri ulja da bi dobili biodizel. Dakle da bi dobili 350 litra biodizela potrebno je da uložite jos 7000RSD. Sada imate 350 litara biodizela, znajući da je cena dizela 148RSD to je 51800RSD. Dakle jasno je da se višestruko isplati preraditi uljarice umesto prodati ih neobradjene.

Ukoliko cedite ulje iz soje, dobićete manji procenat ulja oko 8-10%. Za veći procenat dobijenog ulja iz soje neophodno je koristiti ekstruder, sa njime može se dobiti 13-18% ulja. Dakle u slučaju da cedite ulje iz 1000kg soje, u slučaju da to radite sa presom za cedjenje ulja dobićete 80 litara ulja i 920kg sojine pogače. Dok ukoliko soju ekstrudirate dobićete recimo 150 litara ulja i 850kg sojine pogače.Otkupna cena soje bila je 40RSD za kg, pa bi za 1000kg dobili 40000RSD. Cena sojine pogače je 50RSD, prodajom 920kg sojine pogače zaradićete 46000RSD. Primetićete da ste ovde profit napravili već na samoj sojinoj pogači dok vam sojino ulje ostaje kao bonus. Od 80 litara sojinog ulja dobićete 80 litara biodizela ukoliko uložite 20RSD po litri sojinog ulja za hemiju. Dakle uz ulaganje od 1600RSD, dobijate 80 litara biodizela ako znamo da je cena dizela 148RSD dobijamo da je vrednost 80 litara biodizela 11840RSD. Kao što vidite i ovo je jako isplativo.

U slučaju da cedite ulje iz uljane repice, dobićete izmedju 33 i 42% ulja u zavisnosti da li ste ulje cedili u jednom prolazu kroz presu ili u dva prolaza (sa dva prolaza dobijate više ulja). Ostatak odlazi na proteinsku pogaču koja ima 30-37% proteina. Uljana repica je nešto manje isplativa za cedjenje u odnosu na suncokret i soju, jer proteinska pogača od uljane repice nije na nekoj ceni. Medjutim ukoliko imate svoju stoku svakako je možete iskoristiti za ishranu svoje stoke. Na 1000kg uljane repice dobijete 420 litara ulja (dva prolaska kroz presu).

Više informacija o biodizelu i proizvodnji biodizela možete pročitati u blogu Da li je biodizel štetan za motore? Kao što vidite uz malo znanja i rada moguće je napraviti značajno veći profit na uljaricama.

Da li je biodizel štetan za motore?

Verovatno je i do Vas stigla priča o biodizelu i mitu o njegovoj štetnosti motorima. Kada se priča o biodizelu bitno je napomenuti jednu stvar – biodizel sam po sebi NIJE ŠTETAN za motore.

Loša iskustva sa biodizelom i problemi sa njime nastali su pre svega usled pokušaja da se u kućnoj radinosti i na svoju ruku proizvede biodizel. Mnogi su načuli priču kako se lako može proizvesti biodizel kod kuće, čuvene su i priče kako su se traktori vozili na užegli zejtin, pa su se mnogi olako upuštali u proizvodnju biodizela. Na kraju su dobili neku vrstu goriva koje su mogli sagorevati u motorima ali to se nikako ne sme nazivati biodizelom, jer tako proizvedeno gorivo nije prošlo apsolutno nikakve testove pa ljudi zapravo nisu ni znali šta sagorevaju u svojim motorima. Tako je posle nekog vremena dolazilo do problema sa motorima i kvarova.

I naravno krenula je priča o štetnosti biodizela, istina je zapravo drugačija. Kao što možemo pričati o različitim kvalitetima benzina, isto tako možemo pričati i o različitim kvalitetima biodizela. Kao što je bitno koristiti kvalitetan benzin tako je bitno i koristiti kvalitetan biodizel. Kvalitetan biodizel je apsolutno potpuno bezbedan za upotrebu i ne šteti motorima i može služiti kao potpuna zamena za dizel gorivo.

Šta je zapravo biodizel?

Biodizel je obnovljivo čisto sagorevajuće gorivo koje se dobija od raznih vrsta ulja (otpadno ulje iz restorana i pečenjara, suncokretovo ulje, sojino ulje, ulje iz uljane repice, zivotinjskih masti i slično). Ljudi često misle, i greše, da je biodizel isto što i biljno ulje – biodizel se dobija od biljnog ulja ali nije isto što i biljno ulje.

Jedan od bitnijih razloga za proizvodnju i korišćenje biodizela je zaštita životne sredine odnosno smanjenje efekta staklene bašte. Biodizel nije toksičan i biorazgradiv je. Takodje biodizel značajno manje zagadjuje vazguh prilikom sagorevanja u odnosu na dizel goriva.

Kako proizvesti biodizel?

Bitno je napomenuti da je bez adekvatne opreme jako teško proizvesti kvalitetan biodizel. Najbolji, najjeftiniji i najpouzdaniji način da dodjete do kvalitetnog biodizela je da ga sami proizvodite. Naravno neophodno je ispoštovati recepturu i imati adekvatnu opremu, ali kada ga sami proizvodite potpuno ste sigurni u njegov kvalitet. Za proizvodnju biodizela potreban Vam je biodizel procesor, sirovine(otpadno ulje, cedjeno ulje) i hemija za proizvodnju biodizela. Biodizel procesor je najbitnija stvar u celom procesu proizvodnje biodizela, neopdodno je koristiti procesor koji obezbedjuje odgovarajuću čistinu biodizela i koji ispunjava sve standarde. Biodizel procesori kompanije IN PAK ispunjavaju sve standarde, imaju atest Mašinskog fakulteta u Beogradu kao i sertifikate za izvoz u Evropsku uniju. Pored ovaga, uz Biodizel procesor dobijate i recepturu za proizvodnju biodizela, pa tako svaki put možete proizvesti biodizel vrhunskog kvaliteta koji potpuno bezbedno možete koristiti u svojim vozilima.

Proizvodnja biodizela je izuzetno ekonomski opravdana i isplativa pa je tako konačna cena biodizela koji proizvedete kreće od 60-90 dinara u zavisnosti koje sirovine koristite pa tako pravite značajne uštede sa obzirom da je cena evro dizela preko 140din.

Nafta nestaje 22. oktobra 2047.

Zbog ograničenih rezervi nafte, političke nestabilnosti područja u kojima su najveći proizvođači i izvoznici nafte, povećanja cene nafte i njenih derivate na svetskom tržištu i štetnosti derivate nafte po zdravlje ljudi, stalno se razmišlja o upotrebi energenata koji će uspešno da zamene naftne derivate.

Sve zalihe nafte u svetu biće iscrpljene 22. oktobra 2047. godine, i to u 20.58 sati, navedeno je na evropskom energetskom Internet portalu www.energy.eu.

Prema proračunima koje su obavili stručnjaci portala, na osnovu sada poznatih rezervi i trenutne potrošnje, rezerve pojedinih fosilnih goriva biće potrošene vrlo brzo.

Prvo će, procenjuje se, nestati nafte – već kroz manje od četiri decenije. Sledeći u redu “ugroženih energenata” je prirodni gas, čije bi rezerve trebalo da budu potrošene 12. novembra 2068. godine u 9.25 ujutru, dok će uglja biti do 19. maja 2140. u 20.05, navodi se na portalu. U saopštenju se naglašava da su ovako precizne “satnice” date da bi se javnosti što dramatičnije predstavilo stanje na sektoru ne-obnovljivih izvora energije i ukazalo na potrebu što hitnijeg prelaska na obnovljive.

Alternativno gorivo mora biti tehnički podesno, ekonomski konkurentno, bazirano na obnovljivim sirovinama, ekološki povoljno i lako dostupno. Jedno od takvih goriva je proizvod hemijske modifikacije biljnih ulja i životinjskih masti reakcijom transesterifikacije kojom se glycerol zamenjuje najčešće metanolom, poznat kao biodizel. Biodizel je biorazgradiv, netoksičan i nezapaljiv, potpunije sagoreva zbog prisustva kiseonika u strukturi (10–11%) i ima manju emisiju štetnih gasova u poređenju sa gorivima mineralnog porekla.

Biodizel je tečno gorivo proizvedeno iz biljnih ulja ili iz korišćenih ulja i masti. Biodizel veoma čisto sagoreva i podseća na standardni dizel; proizvodi se od ulja koje se dobija od suncokreta, soje ili uljane repice pomoću metanola i katalizatora. Po hemijskom sastavu je mešavina metil estra masnih kiselina. Ovo gorivo jeste obnovljivi izvor energije jer se troši onom brzinom kojom se obnavlja.

U različitim regionima sveta, u zavisnosti od kvaliteta zemljišta i klimatskih i ekonomskih uslova, za dobijanje biodizela koriste se različite sirovine, a najčešće sojino, suncokretovo, kikirikijevo i repičino ulje. U cilju smanjenja troškova proizvodnje biodizela sve više se razmišlja o alternativnim sirovinama, kao što su nejestiva biljna ulja i korišćena ulja i masti. Esterifikacijom slobodnih masnih kiselina i transesterifikacijom (alkoholizom) glicerida dobija se smeša estara masnih kiselina, koja ima poboljšane osobine kao gorivo u odnosu na polazno biljno ulje. Za ove reakcije, pored ulja ili masti, koristiti se i alkohol, najčešće metanol. U prisustvu viška alkohola, upravna reakcija transesterifikacije je pseudo-prvog reda, a povratna drugog reda. U prvom stupnju ove složene reakcije dolazi do razlaganja tetrahedralnog intermedijera pri čemu nastaje estar masnih kiselina i diglicerid, odnosno kasnije reakcijom diglicerida sa alkoholom nastaje monoglice rid i estar masnih kiselina. U poslednjem stupnju reakcije transesterifikacije u reakciji između monoglicerida i alkohola nastaje još jedan mol estra masnih kiselina, odnosno glycerol kao nusproizvod. Zbog formiranja stabilnih emulzija, separacija i prečišćavanje finalnih proizvoda ove složene reakcije (metal estri masnih kiselina i glicerol, odnosno izdvajanje alkohola koji je uzet u višku) teže su u slučaju etil nego metal estara. U slučaju metanolize, obrazovana emulzija se brzo i lako rasloji, formirajući dve organske faze. Prva sadrži glycerol sa određenom količinom metanola, a u drugoj fazi su uglavnom prisutni metal estri masnih kiselina.

Biogoriva ne zahtevaju proizvodnju novog automobila odnosno novog automobilskog motora. Ova kompatibilnost sa postojećim motorima podstakla je mnoge zemlje da se okrenu biogorivu, uverene da će na taj način moći da smanje potršnju fosilnih goriva. Evropska unija je sebi odredila za cilj da do 2015. godine koristi dvadeset odsto biodizela, što će značiti desetostruko povećanje uzgoja uljarica.

U Srbiji je 2011. godine posejano 165000 hektara soje, ako uzmemo prosek od 3000 kg po hektaru, dobijamo da je proizvedeno 495.000 tona soje. Ako iscedimo samo 10% ulja dobićemo 49500 tona biodizela. Velika većina poljoprivrednih proizvođača u Srbiji iz soje prilikom ekstrudiranja ne odvaja višak ulja. Takav punomasni sojin griz u proizvodnji stočne hrane nema potreban kvalitet. Samim tim dobijamo loš prirast kod stoke i lošiju cenu u odnosu na sojinu sačmu kada prodajemo stočarima. Nacionalna strategija Brazila i SAD je da se iz soje izdvaja ulje (Brazil 98%) i od velike većine tog ulja se proizvodi biodizel.